Random life etc…

Natrkljeala sam se dosta na ovom blogu ovih zadnjih dana pa bih voljela zapoceti ovu godinu sa postom koji sadrzi meni dvije jako lijepe i pametne stvari koje je neko drugi smislio i lijepo srocio u vrlo malo rijeci:

“As human beings we all want to be happy and free from misery… we have learned that the key to happiness is inner peace.
The greatest obstacles to inner peace are disturbing emotions such as anger, attachment, fear and suspicion,
while love and compassion and a sense of universal responsibility are the sources of peace and happiness.” (dalai lama)

“Be daring, be different, be impractical, be anything that will assert integrity of purpose and imaginative vision against the play-it-safers,
the creatures of the commonplace, the slaves of the ordinary.” (cecil beaton)

A sad juris i u napad na jos jednu godinu!

Obukla sam suknju, i to kratku! Da se noge, koje vec godinama krijem, sto vise mogu vidjeti. Nakon toliko godina provedenih u hlacama ovo je zaista dogadjaj koji mora prvi na listu jer sam i sama jos uvijek u soku. Iduce godine obuci cu haljinu, i to ne bilo kakvu, nego ovu. Mozda me nakon toga sok prodje.

Kupila sam nekoliko pari extremno seksi stikli i sepurila se u njima (I like being dvometrasica, I do, I do!). I bila sretna ko prase u blatu kad sam ponovo pocela nositi Starke, u svim bojama, zelene, plave, bijele, crvene. Iduce godine idem u potragu za jos kojom bojom i jos kojom seksi stiklom, nek se nadje, zlu ne trebalo.

Potpuno slucajno pocela sam raditi posao koji ne samo da mi nije bio dosadan nijedan dan nego me je toliko zaokupirao da sam tek prije koji dan shvatila da mi je ovo prva godina da nisam iskoristila sav godisnji kojeg sam imala i mogla. Za iducu godinu planiram uzeti sve ijedan dan odmora. I putovati. Na more, u planine, u jedan od glavnih gradova (ne znam koji niti je bitno), ali cu putovati i slikati i jesti lokalne delicije i zamisljati kako bi bilo da ja zivim tu i onda se puna lijepih impresija vratiti u zemlju, u dom kojeg ne mogu ni zamisliti da je bilo gdje drugo.

Ovo je i prva godina da nisam bila u domovini. Cudan osjecaj. Po prvi puta osjecam da se pomalo gubi ta neka konekcija. Sjecanje na zadnje ljeto na Jadranu prije dvije i po godine jos uvijek samo donose osjecaj tuge, vrijeme nije potpuno izlijecilo neke rane, ali barem se flaster cvrsto drzi na ranama pa ide nekako, gura se dalje. Never mind, ionako imam zelju kupati se u moru koje okruzuje jedno od grckih otoka, iduca je godina prilika da se i ta zelja ostvari.

Ove sam godine obnovila i neka stara prijateljstva koja sam zapustila. Uz pomoc fejsbuka ponovo sam u kontaktu sa dragom prijateljicom koju nisam vidjela 19 godina. A znale smo se i druzile skoro toliko godina. Iduce godine ce biti i 20 godina mature, ko ce znati da li cemo se uspjeti organizirati da se nadjemo. Svi smo se rasuli na sve strane. We’ll see.

O kuvanju ove godine necu bas previse jer me je to ludilo tek neki dan spopalo. Ali mi je se svidjelo i to mnogo. Bit ce jos toga dogodine. Jer mom egu su mnogo prijali silni komplimenti koje pokupih od dragog. Kad se samo sjetim zbunjenog pogleda na njegovom licu kada smo se tek upoznali prije mnogo, mnogo godina i on meni kaze “Ja sam gladan, jeli imas ista za pojest?” a ja njemu mrtva hladna ponudim veliku kesu cipsa jer je to i cokolada bila vrhunac mog kulinarskog umjeca. Od tog je dana on preuzeo kuvanje, valjda od straha da ce krepat od gladi ako meni prepusti tu obavezu. But that was a long time ago, I’m different now, I’ve grown and evolved! If you don’t belive me, check the post down below, so there.

Dosta pisanja za danas. I za ovu godinu. Za kraj samo da vam svima pozelim sve najbolje za iducu godinu, dabogda vam bila to godina puno zdravlja i srece i svega sto smatrate da vam zaista treba u zivotu. Sta god to da bilo.

Nije bilo lako. Valjalo je pratit recept i mjesat i whisk i dodavat tacne kolicine svega necega a da se pritom ne zbunis. A nisam se dala smesti ni kad je neki smrdljivi dim poceo da se pojavljuje iz motora mixera, a nije bila moja krivica.

Pa onda kad je se miris poceo siriti po cijeloj kuci dok je se peklo dragi me zbunjeno gleda i veli “Uh, pa dobro ovo mirise, ko pravi kolac.” a ja onako puna sebe samo ga ispod oka pogledam i kazem “Told you so, I know what I’m doing, see? See!? I mean, smell!!!”

Da ne duljim i rastezem suspenziju evo i slike kako je to nekako izgledalo

Pa smo dodali malo i cream-a da ne bi, nedajboze, bilo previse dijetalno

Onda smo se povaljali po sofama, sretni i debeli. And then we lived happily ever after.

Mora da su me svi ovi silni dani odmora malo pukli po glavi. Pa mi doslo da napokon po prvi puta u zivotu pokusam ispeci kolac.

I to ne bilo kakav kolac, nego ovu divotu:

(oridjidji recept tutek)

Ovo gore je slika kako bi kolac trebao izgledati.

Sutra, ako prezivim ovaj nagli attack of domesticity, ce biti slika mog remek djela.

Pokazala sam dragom i sliku i recept i pitam ga jel jedva ceka da oproba kad bude gotov. Kao covjek sa godinama iskustva braka sa mnom sumnjivo me je pogledao i pitao zar ne bi bilo lakse kupiti ovakav kolac kod tete u prodavnici.

I’ll show him.